Język źródłowy: Bośniacki
Kapidžik otvori, jer moga mi dina,
Razvalit cu direk i baglame tvrde,
Pa neka se name svi alimi srde,
Jer za tobom, beli, ja umrijeh, Emina!
Sinoc kad se vracah iz topla hamama,
Prodoh pokraj bašce staroga imama;
Kad tamo u bašci, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina!
Ja joj nazvah selam, al' moga mi dina,
Ne Å¡ce ni da cuje lijepa Emina!
Vec u srebren ibrik zahvatila vode,
Pa po bašci dule zaljevati ode!
S grana vjetar duhnu, pa niz pleci puste,
Rasplete joj one pletenice guste.
Zamirisa kosa k'o zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Ja kakva je pusta, tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa još kada šece i plecima krece,
Ni hodžin mi zapis više pomoc' nece!
Zamal' ne posrnuh, mojega mi dina,
Al' meni ne dode lijepa Emina!
Samo me je jednom pogledala mrko,
Al' ne haje alcak Å¡to za njome crko'!
Umro stari pjesnik, umrla Emina,
Ostala je pusta bašca od jasmina;
Salomljen je ibrik, uvehlo je cvijece,
PJESMA O EMINI NIKAD UMRIJET' NECE!
Ulubione tłumaczenia
Tłumaczenie - Bośniacki-Turecki - "emina " himno polovina's song -- "emina" adlı ÅŸarkı himno polovina'ya ait
